Polaznici programa predškole u DV Ciciban, te u područnim školama Dubranec, Šiljakovina, Velika Buna i Novo Čiće, na jedan su dan svoje školske klupe zamijenili onima starijima od 200 godina.
Naime, sa svojim odgajateljicama Ž.Kaurić, V. Jozić Kozina i I. Lukinić, te u pratnji pedagogice M. Jusup, posjetili su Hrvatski školski muzej u Zagrebu.

Kako je izgledala učionica kroz 19.st, mogli smo prepoznati kroz stalnu postavu muzeja koju smo razgledali s velikim zanimanjem.

Čime se i po čemu pisalo, slikalo? Jesu li postojale bilježnice, knjige? Kakav je bio odnos učenika i učiteljice? Što se događalo kad djeca nisu ispunjavala svoje dužnosti?

Naučili smo da su postojali posebni razredi za djevojčice i dječake, kao i posebne škole. Izvrsni učenici primali su medalje za svoje rezultate koji su se bilježili u Zlatnoj ili Počasnoj knjizi. Postojala je i Sramotna knjiga za djecu sklonu neposluhu i različitim podvalama. Školska uniforma je bila obavezna, a nasljeđivala se generacijama.
Slušali smo o predmetima koji su se u to vrijeme izvodili u nižim i višim razredima i uspoređivali ih s današnjima; geometrija, matematika, krasopis, risanje, zemljopis,… Biste li znali što znače siloslovlje, lučba i gombanje? Navedene predmete imamo i danas samo što ih drugačije zovemo.

Velika pažnja pridavala se ženskom i muškom ručnom radu. Djevojčice su se bavile šivanjem, vezenjem, pletenjem…, a dječaci oblikovanjem u drvu, metalu…
Radovi učenika izloženi u čitavom muzeju, a posebno u „Pariškoj sobi“ svjedoče o uloženom trudu i dobro ocjenjenom hrvatskom školstvu tog doba.
Uz razgledavanje muzeja u pratnji stručnog vodstva, djeca su sudjelovala i na likovnoj radionici vezanoj uz dječju slikovnu enciklopediju s početka 19.st, te su kroz tehniku slikanja akvarelom načinili magnete koje su ponijeli kućama.

 

Galerija fotografija

Fotografije; M. Jusup, pedagog
Tekst; I. Lukinić, odgojitelj