Dan sjećanja

Obilježavanje Dana sjećanja na Vukovar u našoj predškolskoj skupini

U našoj predškolskoj skupini smo, uz uobičajene dječje aktivnosti toga dana, slikanje i priču o medi koji traži pećinu za zimski san, dotaknuli i temu koja je teška nama odraslima, a teško shvatljiva djeci.

Povodom Dana sjećanja na grad Vukovar, u jutarnjem krugu vodili smo iskren i dobi prilagođen razgovor o događajima iz naše prošlosti. Djeci smo objasnili kako se prije mnogo godina, dok se oni još nisu rodili, u našoj domovini vodio rat u kojem su mnogi ljudi morali napustiti svoje domove, a mnogi su stradali braneći svoje obitelji.

Kroz razgovor smo doznali kako naši predškolci doživljavaju ove pojmove:

• O ratu i miru:
Na pitanje što je rat i je li to nešto dobro ili loše, djeca su zaključila da je to vrijeme „kada se zemlje bore i puno pucaju“ te da je to „jako loše“.
Istaknuli smo kako danas živimo u slobodi i miru te se bezbrižno igramo upravo zahvaljujući hrabrosti naših branitelja.

• O Vukovarskom vodotornju:
Spomenuli smo Vukovar kao grad koji je bio jako ranjen, ali i njegov vodotoranj koji nikada nije pao.
Djeca su odmah prepoznala simbol grada, prisjetivši se posjeta: „Tamo je onaj s vodom, vodotoranj. Tamo sam bio.“
Drugi su primijetili kako je „puno probušen, kao da će se srušiti“, ali i dodali da se danas tamo može sigurno popeti i pogledati jer „ima ograda da nitko ne padne“.

• O obiteljskim pričama:
Razgovor je potaknuo i prisjećanja na priče iz njihovih obitelji. Nekoliko je djece spomenulo kako su im djedovi bili u ratu. Jedan dječak podijelio je kako mu je djed bio ranjen u prsa, dok je drugi ispričao kako je njegov djed izbjegao stradavanje od “paštete” jer su ga na vrijeme zaustavili.

• O skloništima:
Djeca su se sjetila kako su se „djeca i žene morali sakriti“. Pojam skloništa većini je bio nepoznat, no jedan je dječak objasnio da je ono „ispod trave“, nakon čega smo razgovarali zašto je bilo važno da takvi prostori budu pod zemljom i bez prozora.

Zaključili smo kako svaki mali plamen lampaša predstavlja jedno veliko „hvala“ braniteljima i sjećanje na sve stradale, uz zajedničku želju da u svijetu uvijek vlada mir i da budemo dobri jedni prema drugima.

Prije odlaska u šetnju, zajedno sa skupinom Mravići, ispred vrtića smo zapalili lampaše i na trenutak zastali u tišini.

Nakon toga, kako i dolikuje djeci i njihovu optimizmu, nastavili smo našu šetnju ispunjenu pričama i pripremama za nadolazeće blagdane, s nadom da nikada neće morati osjetiti tugu ratnih vremena.

Napisala: odgojiteljica Biljana Šogorić
Sudjelovali: skupine Mravići i Mačići