Obitelj je naše prvo utočište, mjesto na kojem počinje naša priča. A svaka priča ima svoje korijene, svoje grane i uspomene koje zaslužuju biti sačuvane.

Nakon obilježavanja Dječjeg tjedna, tijekom kojega smo s djecom razgovarali o dječjim pravima i podsjetili se kako uz svako pravo dolazi i odgovornost, među brojnim pravima posebno se istaknulo pravo na dom i obitelj. Djeca su obitelj prepoznala kao jednu od najvažnijih vrijednosti u svojem životu.

Potaknuti njihovim razmišljanjima, pred djecu smo postavili novi izazov – izraditi obiteljsko stablo u suradnji s roditeljima. Osim što je aktivnost pružila priliku za razgovor o članovima obitelji i njihovim međusobnim odnosima, bila je i vrijedan oblik suradnje obitelji i vrtića te svojevrsna priprema za školu koja nam se sve više približava.

No, obiteljsko stablo ubrzo je postalo mnogo više od zadatka.

U našu je skupinu u posjet stigao tata Tomica, koji je pokazao poseban interes za obiteljska stabla te s djecom odlučio podijeliti svoje znanje, iskustvo i ljubav prema obiteljskoj povijesti.

U ugodnom, neposrednom i djeci prilagođenom razgovoru približio nam je značenje obiteljskog stabla. Zajedno smo istraživali zašto upravo stablo predstavlja simbol obitelji – kako njegovi korijeni simboliziraju naše pretke i početke, deblo povezanost i snagu obitelji i roditelja, a grane i listovi članove obitelji koji svojim postojanjem nastavljaju njezinu priču.

Posebnu pozornost djece privukla je knjiga koju je tata Tomica izradio za svojega sina Brunu. U njoj je pažljivo prikupio i povezao brojne obiteljske fotografije, imena i vremenske odrednice, stvarajući tako vrijedan zapis obiteljskih događaja, uspomena i života osoba koje su nekada bile dio njihove svakodnevice, a danas više nisu među nama.

Listajući stranice knjige, djeca su imala priliku vidjeti kako fotografije nisu samo slike, već mali čuvari vremena. One nam omogućuju da upoznamo ljude koji su živjeli prije nas, da saznamo kako su izgledali, što su radili, kako su se družili i kakve su priče obilježile njihovo odrastanje.

Nakon toga, djeca su stavljala svoje slike na krošnju našeg vrtićkog obiteljskog stable, a naše na deblo. Vrtić je produžetak obiteljskog doma, a grupa svojevrsna obitelj u kojoj njegujemo sve vrijednosti koje želimo da djeca ponesu sa sobom u život.

Tata Tomica svojom je otvorenošću, vedrinom i toplim odnosom prema djeci stvorio poticajno ozračje u kojem su se nizala dječja pitanja, razmišljanja i komentari, a oni su njemu s ponosom pokazivali svoje plakate s njihovim obiteljskim stablima.

Njegova spremnost da s djecom podijeli osobnu obiteljsku priču pokazala nam je koliko su iskustva roditelja dragocjen izvor znanja i koliko zajedničkim angažmanom možemo obogatiti dječje učenje.

Iz ovog susreta proizašao je i novi obiteljski zadatak. Djeca su pozvana da zajedno s roditeljima zavire u stare obiteljske albume, pronađu fotografije iz vremena kada su njihovi roditelji bili djeca ili mladi te poslušaju poneku zanimljivu priču, anegdotu ili uspomenu iz tih dana.

Upravo se u tim malim, svakodnevnim razgovorima krije nešto neprocjenjivo – usmena predaja, prijenos iskustava, vrijednosti i obiteljskih uspomena s jedne generacije na drugu.

U vremenu u kojem se uspomene često čuvaju u digitalnim galerijama, a obiteljske priče sve rjeđe spontano prepričavaju, važno je djeci pružiti priliku da zastanu, poslušaju i upoznaju vlastite korijene. Priče naših roditelja, baka i djedova povezuju prošlost i sadašnjost, stvaraju osjećaj pripadnosti i pomažu djeci razumjeti da su i ona dio jedne veće, zajedničke priče.

Obiteljska stabla tako postaju mnogo više od prikaza imena i međusobnih odnosa. Ona su podsjetnik da svatko od nas ima svoje korijene, da iza svakog imena stoji životna priča i da se vrijedne uspomene čuvaju upravo onda kada ih dijelimo.

Zahvaljujemo tati Tomici na dolasku, uloženom vremenu, trudu i prekrasnoj suradnji. Hvala mu što je s nama podijelio dio svoje obiteljske priče i djeci približio važnost očuvanja obiteljskih uspomena, tradicije i usmene predaje.

Baš kao što stablo raste zahvaljujući svojim korijenima, tako i djeca kroz poznavanje svoje obitelji, njezine povijesti i vrijednosti grade osjećaj pripadnosti i sigurnosti.

Najljepše priče one su koje se ne zaboravljaju – već se prenose dalje.

Pridružite nam se i napravite s djecom obiteljsko stablo i pružite im uvid u vaše odrastanje – koliko god vam se činilo daleko.

Napisala: odgojiteljica Biljana Šogorić