Uloga čitanja u razvoju predvještina čitanja

Jeste li znali da priprema djeteta za čitanje započinje puno prije polaska u školu? Svaki put kada djetetu čitate slikovnicu, razgovarate o priči, pjevate pjesmicu ili se zajedno igrate riječima, potičete razvoj vještina koje će mu jednoga dana pomoći u učenju čitanja i pisanja.

Djeca se s pisanom riječju susreću mnogo prije nego što nauče čitati. Listajući slikovnice, promatrajući ilustracije, prepoznajući natpise i slušajući priče postupno razvijaju temelje rane pismenosti. Ona obuhvaća različite sposobnosti, znanja i vještine koje dijete usvaja prije početka formalnog učenja čitanja i pisanja. Scarborough (2001, prema Lenček i Užarević, 2016) ranu pismenost definira kao skup preduvjeta važnih za kasnije ovladavanje čitanjem.

Među najvažnijim predvještinama čitanja ističu se interes za tisak i razumijevanje njegove svrhe, razvoj rječnika, pripovijedanje, poznavanje slova te fonološka svjesnost (Kuvač-Kraljević i Lenček, 2012).

U nastavku donosimo nekoliko važnih predvještina čitanja, ali i jednostavne ideje kojima ih roditelji i odgojitelji mogu poticati u svakodnevnim aktivnostima.

 

INTERES ZA TISAK I SVJESNOST O TISKU

Djeca pokazuju interes za knjige i pisani tekst već od najranije dobi. Već u jasličkoj dobi zanimaju ih slikovnice – promatraju ilustracije, okreću stranice, pokazuju prstom na poznate predmete i likove, iako još ne poznaju slova.

Istraživanja pokazuju da djeca u dobi između dvije i tri godine mogu prepoznati natpise i logotipe iz svoje okoline, čime razvijaju rječnik slika riječi (Peretić i sur., 2015).

Zato nikada nije prerano dijete upoznati sa slikovnicama. Čitajte mu, pričajte priče, pjevajte pjesmice i zajedno se igrajte riječima. Dopustite mu da samo bira slikovnice, okreće stranice i komentira ono što vidi. Važno je da dijete čitanje doživi kao ugodno zajedničko iskustvo.

S vremenom djeca počinju razumijevati da tekst prenosi određenu poruku, da značenje napisanoga ostaje isto bez obzira na to tko čita, da se tekst čita slijeva nadesno i odozgo prema dolje, da se priča nastavlja na sljedećoj stranici te da razmaci odvajaju riječi (Justice i Ezell, 2001, prema Peretić i sur., 2015).

 

Kako možete poticati ovu vještinu kod kuće?

  • Redovito zajedno listajte i čitajte slikovnice.
  • Dopustite djetetu da samo okreće stranice i bira što želi čitati.
  • Tijekom čitanja prstom pratite tekst kako bi dijete uočilo povezanost između izgovorene i napisane riječi.
  • Zajedno promatrajte natpise, nazive trgovina, ambalažu i plakate u svojoj okolini.
  • Razgovarajte o ilustracijama i potaknite dijete da vam pokaže što prepoznaje.

 

RAZVOJ RJEČNIKA

Dječji se rječnik razvija od najranije dobi, a nove riječi dijete usvaja svakodnevno – kroz razgovor, igru, slušanje priča i istraživanje svijeta oko sebe. Kada usvaja novu riječ, ne uči samo njezino značenje, već postupno upoznaje i različite oblike te gramatička svojstva riječi.

Bogat rječnik važan je temelj za razumijevanje pročitanoga teksta. Što dijete poznaje više riječi i njihovo značenje, lakše će razumjeti sadržaj priče i povezivati nove informacije s onim što već zna (Peretić i sur., 2015).

Istraživanja pokazuju da djeca velik broj novih riječi usvajaju sudjelujući u interaktivnom čitanju slikovnica (Sénéchal, 1997, prema Peretić i sur., 2015). To znači da dijete tijekom čitanja nije samo slušatelj, već aktivni sudionik. Odrasla osoba može postavljati pitanja, objašnjavati nepoznate riječi, poticati dijete da opisuje ilustracije i razgovarati s njim o događajima iz priče.

Primjerice, umjesto da samo pročitate što se nalazi na slici, možete pitati dijete: „Što misliš, zašto je dječak tužan?”, „Kako se osjeća djevojčica?”, „Što misliš da će se dogoditi dalje?”…

Kako možete poticati razvoj rječnika kod kuće?

  • Čitajte slikovnice i razgovarajte o riječima koje dijete možda još ne poznaje.
  • Opisujte predmete, životinje i događaje iz svakodnevnog života.
  • Postavljajte pitanja koja potiču dijete na razmišljanje, zaključivanje, izražavanje.
  • Tijekom šetnje razgovarajte o onome što vidite oko sebe.
  • Potaknite dijete da samo opisuje ilustracije i prepričava što se događa na njima.

PRIPOVIJEDANJE

Kako bi dijete moglo ispričati neku priču ili događaj, potrebno je da razumije što se dogodilo, tko je sudjelovao, kojim su se redoslijedom događaji odvijali i zašto je do nečega došlo. Pritom koristi riječi i rečenice kojima povezuje događaje u smislenu cjelinu. Važno je i da svoju priču može prilagoditi osobi kojoj je pripovijeda (Peretić i sur., 2015).

S dobi djeca postaju sve uspješnija u pripovijedanju, a njihove priče postupno postaju bogatije i sadržajnije. Roditelji i odgojitelji mogu poticati razvoj ove vještine tako da djecu ohrabruju na prepričavanje pročitanih priča, razgovaraju s njima o likovima i događajima te ih potiču da opisuju vlastita iskustva.

Kako možete poticati pripovijedanje kod kuće?

  • Nakon čitanja slikovnice zamolite dijete da vam ispriča što se dogodilo.
  • Postavljajte pitanja poput: „Tko je bio u priči?”, „Što se dogodilo na početku?”, „Kako je priča završila?”.
  • Potaknite dijete da vam ispriča što je radilo u vrtiću, s kim se igralo ili što ga je razveselilo.
  • Zajedno promatrajte fotografije i razgovarajte o događajima koje prikazuju.
  • Osmislite zajedničku priču u kojoj ćete se izmjenjivati u dodavanju novih događaja.

 

POZNAVANJE SLOVA

Djeca se sa slovima susreću u svakodnevnom životu mnogo prije nego što krenu u školu. Prepoznaju slova u vlastitom imenu, na natpisima, ambalaži i u slikovnicama. Poznavanje slova jedna je od važnih predvještina čitanja i značajan je prediktor kasnije uspješnosti u usvajanju čitanja i pisanja (Bialystok, 1992, prema Kuvač-Kraljević i Lenček, 2012).

Pritom je važno naglasiti da poticanje poznavanja slova ne znači formalno poučavanje abecede niti očekivanje da dijete prije polaska u školu zna pisati slova. Naglasak je na postupnom prepoznavanju i imenovanju slova te stvaranju veze između slova i glasova (Pullen i Justice, 2003, prema Peretić i sur., 2015).

Djeca najprije obično prepoznaju velika tiskana slova, a zatim mala. Često ranije ovladavaju slovima koja su jednostavnija za vizualno prepoznavanje i koja su prisutna u mnogim alfabetskim sustavima, poput A, M, P, S i O. Slovima karakterističnima za hrvatsku latinicu, poput Š, Ž, Č, Ć, Đ, DŽ, LJ i NJ, djeca obično ovladavaju kasnije (Kuvač-Kraljević i sur., 2019).

Kako možete poticati prepoznavanje slova kod kuće?

  • Zajedno pronađite slova koja se nalaze u djetetovu imenu.
  • Tijekom šetnje uočavajte slova na natpisima i nazivima trgovina.
  • Igrajte se traženja određenog slova u slikovnicama, novinama i časopisima.
  • Pokažite djetetu kako izgleda slovo kojim počinje njegovo ime.
  • Zajedno promatrajte slova na ambalaži omiljenih proizvoda.
  • Komentirajte kako slova izgledaju.

 

FONOLOŠKA SVJESNOST

Fonološka svjesnost se odnosi na sposobnost prepoznavanja i uočavanja glasovne strukture riječi te baratanja manjim jezičnim jedinicama od riječi. Obuhvaća različite vještine, poput prepoznavanja i stvaranja rime, stapanja i raščlambe slogova, prepoznavanja početka i kraja riječi te izdvajanja pojedinačnih glasova u riječima (Kuvač-Kraljević i Lenček, 2012).

Djeca ove vještine usvajaju postupno. Najprije se razvijaju jednostavnije vještine, poput stapanja slogova u riječ (primjerice, slogovi RI-BA čine riječ RIBA) i prepoznavanja riječi koje se rimuju (primjerice, KIST – LIST). Zatim djeca postupno postaju uspješnija u raščlambi riječi na slogove i samostalnom osmišljavanju rima.

S vremenom razvijaju sposobnost prepoznavanja prvoga i posljednjega glasa u riječi, a kasnije i složenije vještine, poput fonemskog stapanja i fonemske raščlambe. Fonemsko stapanje znači povezivanje pojedinačnih glasova u riječ. Primjerice, kada dijete čuje glasove M-I-Š, treba ih povezati i prepoznati riječ MIŠ. Fonemska raščlamba odnosi se na izdvajanje pojedinačnih glasova od kojih se riječ sastoji, primjerice: „Koje glasove čuješ u riječi SIR?”.

Pritom je važno imati na umu da nisu sve riječi jednako zahtjevne. Dijete će lakše raščlaniti kraću riječ JEŽ nego riječ KOLICA, kao što će lakše osmisliti rimu na riječ ŽABA nego na riječ HOBOTNICA (Peretić i sur., 2015).

Kako možete poticati fonološku svjesnost kod kuće?

  • Zajedno pjevajte pjesmice, brojalice i izgovarajte kratke rime.
  • Plješćite slogove u imenima članova obitelji i prijatelja.
  • Igrajte se pronalaženja riječi koje se rimuju, primjerice SIR-ŽIR ili KIST – LIST.
  • Pitajte dijete kojim glasom počinju predmeti koji nas svakodnevno okružuju.
  • Igrajte se spajanja glasova u jednostavne riječi, primjerice „Što sam rekla kada kažem M-I-Š?“ i obrnuto Koje glasove čuješ kada kažemo ŽIR?“

Kao i kod ostalih predvještina, važno je krenuti od jednostavnijih zadataka i postupno uvoditi složenije, prateći djetetove mogućnosti i interes.

 

ČITAJMO ZAJEDNO

Čitanje od najranije dobi je prilika za razvoj govora i jezika, bogaćenje rječnika, poticanje mašte, pripovijedanja i brojnih drugih vještina koje čine temelje rane pismenosti. Svaka pročitana slikovnica, razgovor o priči, zajednička brojalica i igra riječima mali su, ali važni koraci u razvoju predvještina čitanja. Zato čitajmo djeci od najranije dobi i svojim primjerom im pokažimo koliko čitanje može biti lijepo i zabavno.

 

IZVORI:

Ivšac Pavliša, J., & Lenček, M. (2011). Fonološke vještine i fonološko pamćenje: Neke razlike između djece urednoga jezičnoga razvoja, djece s perinatalnim oštećenjem mozga i djece s posebnim jezičnim teškoćama kao temeljni prediktor čitanja. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 47(1), 1–16.

Kuvač Kraljević, J., & Lenček, M. (2012). Test za procjenjivanje predvještina čitanja i pisanja (PredČiP). Naklada Slap.

Kuvač Kraljević, J., Lenček, M., & Matešić, K. (2019). Fonološka svjesnost i poznavanje slova: Pokazatelji rane pismenosti u hrvatskome jeziku. Hrvatski časopis za odgoj i obrazovanje, 21(4), 1263–1293.

Lenček, M., & Užarević, M. (2016). Rana pismenost – vrijednost procjene. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 52(2), 42–59.

Peretić, M., Padovan, N., & Kologranić Belić, L. (2015). Rana pismenost. U J. Kuvač Kraljević (Ur.), Priručnik za prepoznavanje i obrazovanje djece s jezičnim teškoćama (str. 52–62). Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.

Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG. (2025). Brošura za roditelje djece s teškoćama u razvoju komunikacije, jezika i govora. https://www.suvag.hr/brosura-za-roditelje-djece-s-teskocama-u-razvoju-komunikacije-jezika-i-govora/